It's not about the money, money, money...

Oni koje prate blog duže vreme mogli su da primete da često nosim i spominjem stvari koje sam našla na internetu. Kada ste me pitali u komentarima gde tačno, odgovorila sam, ali zbog nemogućnosti da to vide svi, poslušala sam savet i posvetila ceo jedan post toj temi. Pre toga bih napravila jedan kratak uvod samo. Za ovih skoro 7 meseci blogovanja, mogli ste da primetite da skupe, markirane stvari nisu "moja šoljica čaja". Daleko od toga da ja imam nešto protiv njih, samo me je oduvek privlačila neka druga strana mode, retro, vintage, second hand, hand made, unikatne stvari, stvari koje neko okarakteriše kao modni zločin :) Druga stvar, koje sam se dotakla u jednom od prethodnih postova, odnosi si se na to da se maksimalno trudim da kožu i krzno ne nosim i samim tim neka torba, na primer, koja je napravljena od toga i koja sa sobom povlači (višu) cenu i kvalitet, u mom ormanu teško da će završiti. Zašto pišem ovo? Zato što mislim da bi konačno trebalo na jedno mesto da objednim sve svoje odgovore koje sam davala na komentare koji se tiču toga kako blog treba da vodi neko ko ima da pokaže skupo i firmirano, a ne kineze koji su na svakom ćošku. Moje mišljenje jeste da blogova ima puno i da svako može da nađe neki koji odgovara njegovom stilu, finansijama i stavovima. Ja eto te kineske butike volim, i volim da pišem o modi i da nosim bakinu ešarpu, maminu suknju, second hand džemper i torbu od eko kože. Svaku kritiku na račun toga poštujem ali ostajem dosledna sebi :)


A sada da se vratim na temu.
Mesto na koje ja najčešće mislim kada napišem internet kupovina jesu "Mali oglasi" na sajtu Ana.rs i verujte mi da tamo možete naći sve i svašta, od odeće, obuće, torbi, kozmetike, parfema, do tehnike, itd. Ukoliko vam se nešto svidi, dalji dogovor ide sa osobom koja to prodaje, da li će vam to poslati post expressom, lično preuzimanje, ili šta već zajedno smislite. Neću da kažem da je sve što tamo možete da vidite u izvrsnom stanju i savršeno, ovo je neka vrsta net second hand shop-a, i u skladu sa time možete naći potpuno nove stvari koje još uvek imaju etiketu, zatim nošene ali očuvane, ili one koji će izdržati još jedno oblačenje samo. Mogu da razumem skepticizam ljudi prema ovakvoj vrsti kupovine, dešavalo se da ne dobiješ stvar koju si platio, da je dobiješ ali ne u nekom reprezentativnom stanju... Ipak, ja za ove dve godine nisam imala takva iskustva, plus sam upoznala dosta dragih devojaka, i uzela lepe nove stvari. Ne želim da razbijam bilo čije predrasude, ali ću vam pokazati neke od stvari kupljenih na ovaj način pa prosudite sami :)

                                                      Sako koji je koštao oko 500 dinara
Moja omiljena retro košulja, isto negde oko 300-400 dinara
Puf  srebrnkasta suknjica sa dubokim strukom je bila oko 500 dinara
Top Shop suknja 500 dinara
Admiralka, oko 1000 dinara. I nju i suknju ste videli u ovom postu
New Yorker majica na tufne sa mašnom na leđima bila je 500 dinara, Zara sivi džemper oko 300din i vintage džemper koji ste mogli ovde da vidite isto 300.
Moja omiljena torba sa resama koju sam često nosila koštala je isto oko 300 dinara, sat sa trešnjicama i torbica-novčanik sova zajedno 400din i moj omiljeni čokoladni parfemčić Chocolovers 800din.
I za kraj - ribarske čizme na tufne nisu bile više od 500 dinara, Deichmann cipele koje ste već videli oko 1200din ako me sećanje dobro služi i srebrne baletanke, koje ste takođe imali prilike da vidite 800 dinara.

No comments:

Post a Comment