Premišljala sam se da li da vam pokažem ove slike ili ne.
Razlog za to nije zato što mi outfit nije drag (premda sam u nešto šarenijoj fazi ovih dana) ili zato što mi se ne sviđa nešto i vezi samih slika, ne, jednostavno me priseća na jedan meni nemili događaj koji se tada desio.
Sve je išlo kako treba, trebalo je to da bude još jedna krajnje normalna fakultetska sreda. Spremila sam se, navukla svoje nove-stare vintage pantalone i košulju, sako i retro torbu, uputila se na čas francuskog, stigla čak i koji minut ranije da odem na konsultacije... I, nekako, negde usput, na fakultetu, izgubila vintage mačkaste naočare iz šezdesetih. Da, znam, mnogi će sada da pomisle kako dramim oko gluposti, ali se onda prisetite mog kolekcionarskog posta o naočarima i toga šta one meni znače, naročito kada su u pitanju ovakvi modeli. Vratila sam se na "mesta potencijalnog zločina" ali ih je neko već uzeo. Nisam ljuta, moja je krivica što sam ih izgubila, samo se nadam da je osoba koja ih sada ima svesna šta poseduje. Ne govorim o njihovoj materijalnoj vrednosti, to je potpuno nebitno, već o onoj sentimentalnoj. U prevodu, nadam se da ih voli i pazi kao što sam ja, one to zaslužuju :D
Razlog za to nije zato što mi outfit nije drag (premda sam u nešto šarenijoj fazi ovih dana) ili zato što mi se ne sviđa nešto i vezi samih slika, ne, jednostavno me priseća na jedan meni nemili događaj koji se tada desio.
Sve je išlo kako treba, trebalo je to da bude još jedna krajnje normalna fakultetska sreda. Spremila sam se, navukla svoje nove-stare vintage pantalone i košulju, sako i retro torbu, uputila se na čas francuskog, stigla čak i koji minut ranije da odem na konsultacije... I, nekako, negde usput, na fakultetu, izgubila vintage mačkaste naočare iz šezdesetih. Da, znam, mnogi će sada da pomisle kako dramim oko gluposti, ali se onda prisetite mog kolekcionarskog posta o naočarima i toga šta one meni znače, naročito kada su u pitanju ovakvi modeli. Vratila sam se na "mesta potencijalnog zločina" ali ih je neko već uzeo. Nisam ljuta, moja je krivica što sam ih izgubila, samo se nadam da je osoba koja ih sada ima svesna šta poseduje. Ne govorim o njihovoj materijalnoj vrednosti, to je potpuno nebitno, već o onoj sentimentalnoj. U prevodu, nadam se da ih voli i pazi kao što sam ja, one to zaslužuju :D
Na kraju, dan je i protekao kao još jedan normalni, fakultetski. Naočare koje vidite na meni su muške, u vlasništvu mog dragog (fotografa) i sviđa mi se kako su se uklopile uz ostatak kombinacije i boyish vajb koji imaju ove suknja/pantalone. Izvukla sam najbolje iz situacije i ko zna, možda svojom nemarnošću usrećila neku retro ljubiteljku :)
Sada puno :** za vas i uživajte u nedelji uz klik klik
Sako: Mali Oglasi (oko 500din); Majica: Vintage; Pantalone: Vintage; Cipele: Mali Oglasi (800din); Torba: Kineski Butik (1000din); Prstenje: Butik Osmeh (po 70din) i Kineski Butik (100din); Naočare; Od mog dragog :)
No comments:
Post a Comment