Hippie pokret i hippie moda, tema o kojoj mogu da pričam i pišem do sutra :) Zato sam i odlučila da je možda najbolje da podelim temu na delove, i da sada bude neka uopštena priča o tome, kao vrsta uvoda.
Hippie moda je bila revolucionarna u šezdesetim godinama dvadesetog veka. Ljudi su se oblačili tako da izraze bunt i nezadovoljstvo protiv slepo prihvaćenih društvenih normi. Moda tog vremena je prikazala najdublje kutke ljudske psihe, bila je oličenje tog doba, oličenje promena povezanih sa emancipacijom žena, sa raznim pitanjima koja su se ticala ljudskih prava i rasne jednakosti. Evo šta je za to vreme rekla jedna anonimna žena hipik:
"Bili smo sigurni da smo radikalni, jedinstveni, da stvaramo nešto novo. Sada, gledajući sa ove tačke gledišta na to vreme, shvatam da ne možeš biti mnogo drugačiji kada su sve tvoje vršnjakinje uveliko prihvatile taj stil.Ipak, kao grupa smo ostavili traga. Ništa od ovoga nije učinilo naše roditelje preterano srećnim. Sećam se kada sam došla kući sa odmora ne noseći brushalter. Skandalozno! Mama i ja smo morale da napravimo kompromis, da ja radim šta hoću samo da je ne sramotim pred njenim prijateljima. Eto kako je ona gledala na to."
Nova hipi odeća nije mnogo dobrog donela ni velikim buticima. Ručno rađeno(hand made) i prirodni materijali su dospeli u prvi plan, a zbog prilično niskog budžeta koji je većina mladih ovog doba imala, kupovine su se pretežno obavljale u second hand radnjama (neke od poznatijih su The Secondhand Rose i The man at Ease u Čikagu) i army radnjama(u San Francisku, na primer), što je dovelo do zatvaranja velikog broja robnih kuća.
Pa, šta je to što su nosila "deca cveća"?
Stil je inspirisan tradicionalnom južnom Amerikom, Indijom i Afrikom.
Duga kosa (da, prali su je, znali su za šampon :D), a u njoj, naravno, cvet, trake ili marama, od nakita viseće minđuše, drvene narukvice, dosta prstenja, ogrlice sa poznatim peace simbolom i sa perlama, rese, detalji sa perjem...
I muškarci i žene (hippie moda je smatrana unisex modom) su nosili zvoncare sa šarenim majicama na kojima su preovladale vesele, upečatljive boje. Žene su nosile dugačke suknje i haljine, ili sasvim suprotno - ultra mini suknje u kombinaciji sa čizmama preko kolena, što je u to vreme izazvalo pravi kulturni šok. Poznato je da su često išli bosi radi što boljeg dodira sa prirodom, ali ovo je vreme i kada Starke postaju popularne.
Okrenuli su se cveću kao simbolu ljubavi i mira, i taj povratak prirodi je najviše bio izražen korišćenjem prodnih materijala (pamuk, torbe od konoplje koje se nose preko jednog ramena), jednostavnih bluza, haljina koje su pripadale njihovim bakama...

Da ne ispadne da su bili toooliko skromni :) spomenuću i njihovu ljubav prema Birkenstock sandalama, kao primer skupljih stvari koje su voleli. Da citiram jednog hipika koji je rekao "they look like crap" ali su udobne (moram da priznam da ih ja volim).

1964. godine, usled velike popularnosti The Beatles-a, mnogi muškarci su u Britaniji počeli da nose dugu kosu, takođe, koja je postala simbol pobune naspram mainstream kulture. Ova moda je nazvana Mod fashion i njeni primeri se mogu videti na omotu ploča pomenutih The Beatles-a, Jimi Hendrix-a, Cream's-a, i mnogih drugih (možda nešto bliži primer u današnje vreme jesu Austin Powers filmovi).
Reklo bi se da pored duge kose, uskih farmerki, ogrlica od indijskih perli, bosih nogu i šarenih majica, hipici i nisu imali neku strogo definisanu modu. Tačno, jer hipi moda je u stvari promovisala nešto drugo - da budeš ono što želiš da budeš, da radiš ono što želiš da radiš, i da nosiš šta god želiš da nosiš. Oni nisu sledili modne gurue tog vremena, i moda im nije bila na prvom mestu.
Ljude nisu vrednovali na osnovu onoga što nose. Bili su više zainteresovani za društvene i socijalne probleme.
Može se reći da su se okrenuli simbolima mira i ljubavi, šarenilu, prirodi, udobnošću i komotnošću da bi se borili protiv posleratne ružnoće.
I, za kraj ovog prvog dela, fenomenalne fotografije koje zaista pokazuju duh ovog doba. Fotografije je snimio
Arthur Shatz 1969.godine za life magazine, i prikazuju autentičnu hippie modu u jednoj srednjoj školi.






Hippie moda je bila revolucionarna u šezdesetim godinama dvadesetog veka. Ljudi su se oblačili tako da izraze bunt i nezadovoljstvo protiv slepo prihvaćenih društvenih normi. Moda tog vremena je prikazala najdublje kutke ljudske psihe, bila je oličenje tog doba, oličenje promena povezanih sa emancipacijom žena, sa raznim pitanjima koja su se ticala ljudskih prava i rasne jednakosti. Evo šta je za to vreme rekla jedna anonimna žena hipik:
"Bili smo sigurni da smo radikalni, jedinstveni, da stvaramo nešto novo. Sada, gledajući sa ove tačke gledišta na to vreme, shvatam da ne možeš biti mnogo drugačiji kada su sve tvoje vršnjakinje uveliko prihvatile taj stil.Ipak, kao grupa smo ostavili traga. Ništa od ovoga nije učinilo naše roditelje preterano srećnim. Sećam se kada sam došla kući sa odmora ne noseći brushalter. Skandalozno! Mama i ja smo morale da napravimo kompromis, da ja radim šta hoću samo da je ne sramotim pred njenim prijateljima. Eto kako je ona gledala na to."
Nova hipi odeća nije mnogo dobrog donela ni velikim buticima. Ručno rađeno(hand made) i prirodni materijali su dospeli u prvi plan, a zbog prilično niskog budžeta koji je većina mladih ovog doba imala, kupovine su se pretežno obavljale u second hand radnjama (neke od poznatijih su The Secondhand Rose i The man at Ease u Čikagu) i army radnjama(u San Francisku, na primer), što je dovelo do zatvaranja velikog broja robnih kuća.
Pa, šta je to što su nosila "deca cveća"?
Stil je inspirisan tradicionalnom južnom Amerikom, Indijom i Afrikom.
Duga kosa (da, prali su je, znali su za šampon :D), a u njoj, naravno, cvet, trake ili marama, od nakita viseće minđuše, drvene narukvice, dosta prstenja, ogrlice sa poznatim peace simbolom i sa perlama, rese, detalji sa perjem...
I muškarci i žene (hippie moda je smatrana unisex modom) su nosili zvoncare sa šarenim majicama na kojima su preovladale vesele, upečatljive boje. Žene su nosile dugačke suknje i haljine, ili sasvim suprotno - ultra mini suknje u kombinaciji sa čizmama preko kolena, što je u to vreme izazvalo pravi kulturni šok. Poznato je da su često išli bosi radi što boljeg dodira sa prirodom, ali ovo je vreme i kada Starke postaju popularne.
Okrenuli su se cveću kao simbolu ljubavi i mira, i taj povratak prirodi je najviše bio izražen korišćenjem prodnih materijala (pamuk, torbe od konoplje koje se nose preko jednog ramena), jednostavnih bluza, haljina koje su pripadale njihovim bakama...

Da ne ispadne da su bili toooliko skromni :) spomenuću i njihovu ljubav prema Birkenstock sandalama, kao primer skupljih stvari koje su voleli. Da citiram jednog hipika koji je rekao "they look like crap" ali su udobne (moram da priznam da ih ja volim).


Reklo bi se da pored duge kose, uskih farmerki, ogrlica od indijskih perli, bosih nogu i šarenih majica, hipici i nisu imali neku strogo definisanu modu. Tačno, jer hipi moda je u stvari promovisala nešto drugo - da budeš ono što želiš da budeš, da radiš ono što želiš da radiš, i da nosiš šta god želiš da nosiš. Oni nisu sledili modne gurue tog vremena, i moda im nije bila na prvom mestu.
Ljude nisu vrednovali na osnovu onoga što nose. Bili su više zainteresovani za društvene i socijalne probleme.
Može se reći da su se okrenuli simbolima mira i ljubavi, šarenilu, prirodi, udobnošću i komotnošću da bi se borili protiv posleratne ružnoće.
I, za kraj ovog prvog dela, fenomenalne fotografije koje zaista pokazuju duh ovog doba. Fotografije je snimio
Arthur Shatz 1969.godine za life magazine, i prikazuju autentičnu hippie modu u jednoj srednjoj školi.






No comments:
Post a Comment