Ima nečeg čudnog i zabranjenog u čitanju Kafkinih dnevnika.
Kao da, ne znam...kao da ne bi trebalo da imamo pravo da zavirujemo tako duboko u nečiju intimu, nečije misli i dan. Ne mogu a da se ne osećam pomalo kao voajer dok čitam redove napisane u tajnosti, redove pune emocija, osećanja, straha, sreće. Sa, druge strane, ima i nečeg neverovatno privlačnog u tome što znam šta mu je prolazilo kroz glavu pre tačno devedeset i jednu godinu. Dvadesete iz Kafkinog ugla. Meni dovoljno za sreću, dovoljno da se pogubim u njegovom svetu.
P.S. Slike nastale sinoć. Da, nosim i ja mini suknju kada izlazim, jednom godišnje doduše, ali svejedno, nosim :D Pošto je bio mrak i padala je kiša, slike unutra su bile jedino rešenje, ali nema veze, malo trashy vajba ne škodi ;)
Puno :** do sledećeg posta...
Džemper: Mamin, Suknja: Stradivarius (700din); Majica: Butik Osmeh (250din): Jakna: Stradivarius (oko 3000din); Čarape: Parfimerija Ruž (170din); Torba: New Yorker (2590din); Kapa: Kineski butik (350din); Čizme: Metro (1000din).
Kafka, 17.10.1921. godine
No comments:
Post a Comment