Lep dan za kretanje iznova i oživljavanje ovog vituelnog kutka.
Kao što možete da primetite, novom izgledu bloga priključile su se i neke druge izmene. Pre svega, opcija praćenja preko GFC-a je ukinuta i od sada se družimo na Facebook stranici bloga, Bloglovin'-u, čitamo u Plezir magazinu i svakodnevno inspirišemo na sajtu We Heart It. Svi linkovi se nalaze sa desne strane. Takođe, nakon dosta razmišljanja, odlučila sam da isključim i opciju komentarisanja. Dobijati feedback je svakako korisna i lepa stvar koja može da vam bude izuzetan pokazatelj šta je to što vaši čitaoci najviše vole na blogu, prilika da makar virtuelno upoznate divne ljude i sklopite čak i neka nova prijateljstva, pa i da naučite nešto novo jedno od drugih. U poslednjih XY meseci, Facebook stranica je bila mesto na kom se sve ovo meni dešavalo i na kojoj sam svakodnevno razmenjivala savete, utiske i dobijala konstruktivne kritike od drugih, a ne ovaj blog. Blog je postao platforma za nečije samoreklamiranje, more komentara o uzajmnom praćenju, onih koji ne znaju šta bi rekli pa od svega prokomentarišu samo jednu stvar ili napišu jednu reč, obično super ili divno, želeći da i vi dođete i napišete svoj (pozitivan) utisak, i na kraju onih koji već dve godine vrte jednu te istu priču o mojim potrošačkim navikama i stilu, koja je, ruku na srce, postala kao pokvarena ploča bez i malo kreativnosti u komentarima. Ono što je ipak bio okidač za ovu odluku jeste trenutak kada sam primetila da sam usvojila isti šablon. Zamaranje brojkama i ostavljanje ispraznih komentara nisu nešto čime bi se trebalo ponositi, ali su ujedno bili podsetnik zašto sam na prvom mestu i otvorila ovaj blog, a to nije opterećivanje ovime. Za kraj priče o komentarima, verujem da bi se mnogi složili da komentara koji su zaista dobronamerni i iz kojih se nešto može naučiti bude dva od dvesta, stoga za takve, ali i za sva ostala vaša pitanja i dalje stoji moj mail i već pomenuti Facebook, a ja ću se potruditi da svakodnevno odvojim vremena za odgovore.
Tu bih stavila tačku na ovu priču i napisala koju reč o fotografijama koje su pred vama.
One su delo ruku Marije Bokić, koju znate sa bloga Victima Perfecta, a odeća koju nosim je produkt kreativnosti @utorki. Iza ovog imena stoje tri devojke - Dušanka Savić, Marijana Kovačević i Jelena Ratković, zadužene za pravljenje odeće i aksesoara, a možete ih naći na adresi Ćumićeva 2, lokal 44. U prednovogodišnjem raspoloženju, 30. decembra, Marija i ja smo posetile otvaranje @utorke showroom-a i sasvim spontano napravile par fotografija, uživajući u retro ambijentu radnje, kuvanom vinu i dobrom društvu. O utiscima sa otvaranja čitajte u novom broju magazina Plezir, strana 96, gde možete videti i fotografije radnje, a sa vama ovde delim ostatak improvizovanog editorijala i zahvaljujem Mariji i @utorkama na divnom danu.
Billy Idol - White Wedding uživajte :*
No comments:
Post a Comment