Dok spremam novi tekst, odlučila sam da napišem koju reč o organizovanju nakita, možda će nekome biti od koristi, a usput i da pokažem deo svoje kolekcije :) Kada je o organizaciji reč, tu sam izubljeni slučaj, ipak, što se organizovanja odeće, cipela, torbi, nakita, i sličnih stvari tiče, za mene i dalje ima nade. Volim kada mi je nakit na vidljivom mestu jer sam ga godinama skupljala kao hrčak i sada je to jedna šarena gomila u kojoj se ne snalazim najbolje. Kada mi stoji po kutijama i fiokama lako se upetlja ili se desi da ne nađem baš ono što sam zacrtala da želim da nosim. Zato sam ono što najviše volim i najčešće koristim držala na ovakvim malim vešalicama:
I to izgleda ovako
Vešalice su kupljene u nekoj od onih "sve za 99 dinara" radnji, i na njima su bile japanke za plažu. Ispostavilo se kao simpatična ideja da ih iskoristim na ovaj način jer su se odlično pokazale za držanje minđuša i ogrlica (imam ih već nekih 5 godina i sve su čitave, nisu se polomile). Malo su mi doduše dosadile ovako crne, pa se razmišljam da ih prefarbam u neku drugu boju. U međuvremenu nakit sam preselila na lampu koja ima šrafiće kao stvorene za skladištenje mojih ogrlica
Sledeći problem je bio šta raditi sa 365 pari mojih minđuša i glomaznog prstenja (nemam ih toliko ali svako od nas ima neki broj koji koristi za dramatizovanje stvari, e pa moj je 365).
Kada su vešalice postale premale a prstenje preglomazno za male kutijice, mama me je u pravom trenutku iznenadila držačima za nakit. Oduvek sam gledala one štikle sa jastučićima za prstenje, ali su se pokazale nepraktičnim jer mi u njih stanu Indijanac i RAJF&šlus i manje više to bude to, bez mesta za ostatak. Zato mi je ova ruka bila pravo otkriće:
Jedina mana je što mi je takođe došla i kao podsticaj za dalju kupovinu prstenja, iskreno, malo sam se razočarala kada sam videla koliko mesta i dalje ima. Slična priča je i sa minđušama. One koje su na šrafiće ostavljam na kartonu koji uz njih dođe, dok sve ostale kačim na lutku:
(vidite dva para crnih i belih minđuša na kartončiću? Novi ulov od juče, po 50 dinara, vratili su se oni prodavci na Zelenom Vencu :))
A ovo su prave minđuše za jednog etnologa-antropologa :)
Ovi držaći su kupljeni u Euro Salonu, ali sličnih ima po svakoj bolje opremljenoj galeriji, velikim knjižarama, i sličnim prodajnim mestima.
Sledeće pitanje koje se postavilo je gde ću sa naočarima kojih ima sve više i više? Imala sam sličnu ideju kao i sa nakitom, da mi budu na vidljivom mestu, ali nisam znala gde bih mogla da ih stavim....sve dok mi google nije pomogao. Videla sam da ljudi prave razne držače, neki su to napravili i od velikih vešalica za odeću, što je izgledalo simpatično, moram priznati. Ipak, ja sam odlučila da ponovo iskoristim svoju lamperiju (eto koristi od potkrovlja) i neki stari lanac od torbe, ako me sećanje dobro služi. Par eksera, i voila:
A ostatak...ostatak je i dalje u kutiji, čeka neke nove ideje, eksere i zloupotrebljavanje drveta. To se prvenstveno odnosi na narukvice koje nikako da smislim gde da držim i kako da napravim neki držač koji neće prouzrokovati da kada želim da uzmem jednu, moram da povadim i sve ostale? Svaka ideja je dobrodošla ;)
I za sam kraj, nema nikakve veze sa nakitom, ali ne mogu da čekam novi outfit post da bih vam je pokazala. Nova torba koju sam dobila juče, hvala mami još jednom :*
Toliko od mene u ovom, neplanirano dugačkom postu, ja se vraćam pripremanju novog teksta koji će biti za vikend, a vas puno :* do tada.
P.S. u komentarima na prethodni post me je jedna devojka pitala da li bih mogla da napišem par reči o mojoj frizuri i kako sam se baš za nju odlučila. Da, naravno, možete u toku sledeće nedelje očekivati post o mojim raznim eksperimentisanjima sa kosom i farbama, i kako i zašto se sve to dešavalo :D
No comments:
Post a Comment